Kako su te godine napredovali pregovori javljalo se sve više znakova da Izrael ne postupa u dobroj vjeri. Širenje izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali je nastavljeno, a okupacija je intenzivirana. Novi mirovni sporazum sklopljen je 1995. godine. Njime je okupirana Zapadna obala podijeljena u tri nepovezane regije, poznate kao zone A,B i C.

Zona A se u konačnici proširila na 18 posto okupirane Zapadne obale i u njoj je novoformirana Palestinska samouprava (PA) vršila kontrolu nad civilnim poslovima i pitanjima unutarnje sigurnosti. U zonama A i B je opća sigurnost ostala u rukama Izraela, što je značilo da je okupacijska sila imala ovlasti da u bilo kojem trenutku provodi racije u domovima i na zemlji Palestinaca.

Danas Zona C obuhvata 60 posto okupirane Zapadne obale i u ovoj zoni Izrael ima potpunu kontrolu nad civilnim i pitanjima sigurnosti. Kontrola nad Zonom C je trebala biti prenesena na Palestinsku samoupravu, ali do toga nikada nije došlo. Izrael se, umjesto toga, proširio u okupirane teritorije, gradeći još više nelegalnih naselja.

Brojna su palestinska sela pod direktnom izraelskom kontrolom smještena u istočnom dijelu Zapadne obale, poznatijem kao dolina Jordana. Dolina Jordana smještena je između granica historijskog područja Palestine i Jordana. Plodno tlo ove regije i obilje vodnih resursa predstavljaju veliki ekonomski potencijal. Stanovnici tu teritoriju nazivaju žitnicom svake buduće palestinske države.

Od kada je Izrael 1967. okupirao Pojas Gaze i Zapadnu obalu, sistematski je nastojao protjerati Palestince iz doline Jordana. Uništavani su njihovi domovi, sela i poljoprivredno zemljište, kako bi se napravilo mjesta za izraelska doseljenička naselja.

Prirodni resursi doline Jordana čine je privlačnom lokacijom za nova doseljenička naselja. Većina vode u ovoj regiji dolazi iz slivova u sjevernom dijelu doline Jordana. Kontrola nad ovim područjem Izraelu omogućava da vodu preusmjerava u doseljenička naselja širom okupirane Zapadne obale. Palestinci koji žive u dolini Jordana često su prisiljeni putovati desetinama kilometara kako bi došli do vode, jer im Izrael rutinski prekida vodoopskrbu preusmjeravajući vodovodnu mrežu, kako bi, umjesto toga, služila izraelskim naseljima.

Izraelski naseljenici imaju jednostavan pristup vodi i poljoprivrednom zemljištu i to zahvaljujući zaštiti koju im osigurava izraelska vojska. Unosan izvoz poljoprivrednih proizvoda koje Izrael izvozi u evropske i druge zemlje moguć je isključivo zahvaljujući izraelskoj okupaciji.

Sporazumi između Izraelaca i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) ograničili su Palestince, te tako sve svoje pritužbe mogu uputiti samo Palestinskoj samoupravi, a ne i okupacijskim snagama. Palestinska samouprava je smještena u Ramallahu i njenu ograničenu vlasti sankcionira Izrael. Ovlasti Palestinske samouprave u zonama B i C na okupiranoj Zapadnoj obali izrazito su ograničene.

Palestinci u dolini Jordana tvrde da politike koje provodi Izrael uništavaju i samo zemljište. Biljnom i životinjskom svijetu, koji je preživio generacije, sada odjednom prijeti izumiranje.

Kako se izraelska okupacija i pripajanje doline Jordana nastavlja, izgledi za uspostavu nezavisne palestinske države sve više slabe. Bez doline Jordana svaka buduća Palestina bila bi tek puka sjena one prijašnje.

Izraelska vojska i izraelski naseljenici u Zoni C često su nasilni prema Palestincima koji tamo žive. Meci ispaljeni tokom izraelskih vojnih vježbi ubili su ili povrijedili veliki broj Palestinaca. Minska polja u dolini Jordana odnijela su brojne žrtve. Naoružani doseljenici često napadaju palestinske mještane, pale njihove farme i ubijaju životinje.

Kao i drugdje u okupiranoj Zapadnoj obali, Palestinci u dolini Jordana ne mogu slobodno putovati. Izloženi su stalnim kontrolama i proizvoljnom pritvaranju. Nasilje i ograničenje putovanja čine život nevjerovatno teškim za Palestince. Mnogi od njih su primorani na iseljenje. To, ipak, olakšava Izraelcima zauzimanje još više zemlje.