Za palestinske zatvorenike u izraelskim zatvorima štrajkovi glađu postali su dio zatvorskog života. Učestalost ovakvih štrajkova je dokaz očaja zatvorenika. Radije će riskirati smrt odbijajući jesti nego prihvatiti krajnje loš način na koji se s njima postupa: samice, ponižavajući pretresi koji uključuju i skidanje odjeće, uskraćivanje sna i batine.

Stotine palestinskih zatvorenika drže se  u takozvanom „administrativnom pritvoru"- a da za njih nije izdata optužnica ili da im je barem rečeno koja im se to djela stavljaju na teret. Uskraćen im je cijeli niz osnovnih prava - od posjeta porodice do prava na  odgovarajući pravni postupak. Za te zatvorenike štrajkovi glađu su, u principu, jedini način na koji se mogu boriti.

Štrajkovi glađu imaju dugu tradiciju u nenasilnim pokretima otpora. Ljudi se odriču hrane kao čin političkog protesta, da bi podigli svijest o stanju u kojem se nalaze, ili čin suprotstavljanja svojim tlačiteljima. Mahatma Gandhi je u više navrata stupao u štrajkove glađu u znak protesta protiv britanske vladavine u Indiji. Zatočeni članovi Privremene irske republikanske armije su, također, koristili štrajkove glađu kako bi svoje tamničare prisilili da ih oslobode.

Palestinski zatvorenici su, otkad je počela izraelska okupacija, organizirali desetke štrajkova glađu. U nekim slučajevima, ovi štrajkovi su završili na način da su ispunjeni osnovni zahtjevi zatvorenika. Međutim, u mnogim slučajevima, pobjede koje zatvorenici ostvare su tek privremene. Njihova patnja i dalje traje.  Na okupiranim su teritorijima i dalje prisutni administrativni pritvor i proizvoljna hapšenja. Palestinski zatvorenici, s druge strane, planiraju još više novih štrajkova glađu.

Uspjeh štrajka glađu ovisi o tri faktora: medijskoj pažnji, podršci javnosti i – što je, možda, najpresudnije - odlučnosti štrajkača. Za svakoga ko sudjeluje u štrajku glađu postoji vrlo realna opasnost da će njihov čin protesta biti i konačan. Opće stanje osobe koja ne uzima hranu vrlo brzo se pogoršava. Nakon dvije sedmice njegovo tijelo počinje razgrađivati vlastito tkivo kako bi preživjelo. U dva mjeseca riskira smrt zbog zatajenja srca.