SKROLAJTE NANIŽE

1:35

Ledeni vjetar puše kroz ostatke doma Fatme Jume i budi 57-godišnju baku iz sna.

Ona rijetko uspijeva prespavati cijelu noć, brinući da bi se kuća mogla srušiti.

Dok se vjetar provlači kroz grede, Fatmi se čini da čuje šapat, ali ne razaznaje riječi.

5:30

Fatma je prva ustala toga jutra. Nakon jutarnje molitve, odlazi u kuhinju na prvom spratu i počinje miješati brašno, sol, kvasac i toplu vodu u velikoj metalnoj posudi.

Kuhinja je jedna od najvažnijih prostorija koje su ostale čitave, sa ciglama obojanim u plavo i zeleno, iznad drvenog pulta i istrošenog frižidera koji još radi.

Kuću je uskoro ispunio miris svježe ispečenog hljeba.

9:12

Članovi porodice bude jednog po jednog člana i odlaze u dnevni boravak, redajući se po kaučima i tankim madracima položenim po podu.

Oni doručkuju zajedno - hljeb i svježi falafel, kriške paradajza i krastavaca, masline i kisele rotkvice. Tim zajedničkim ritualom započinju svaki dan.

Razgovaraju o nesanici i zabrinutosti o stanju kuće: "Kada je [nedavno] kišilo, neke od ruševina su počele padati", napominje Munzif Afana, Fatmin 41-godišnji sin. Kaže da je zabrinut: "Dva stuba na spratu su napukla".

10:23

10:40

11:15

Munzir se naslanja na razbijeni zid i pijucka kafu. U normalnim uvjetima, on bi radio, ali su zbog rata mnogi stanovnici Gaze nezaposleni.

"Ne znam kuda bih išao. Ništa se ne može učiniti", kaže Munzir koji je ranije ovaj stan obnovio vlastitim rukama. To je bilo njegovo zanimanje. Kada je vidio da je djelo njegovih ruku uništeno, "to mi je slomilo srce... [Sada] niko ne radi."

11:47

Fatmini unuci motaju se po kući. Grickaju komadiće čokolade omotane folijom.

Hala prelazi iz kuhinje u susjednu sobu, bez vanjskih zidova, odakle nestabilne ljestve vode do trećeg sprata. Penje se pokraj hrpe ruševina naslonjenih na zid, zaustavljajući se da pogleda vani kroz zid koji nedostaje.

Pogled sa tog "prozora" je isti kao i onaj sa drugih strana njihove kuće: uništene građevine, ruševine i skeleti kuća u kojima su nekada živjeli susjedi.

11:50

U susjednoj sobi dvoje Fatminih unuka smiju se dok se penju na ruševine.  U toj sobi ružičasti zidovi naslikani smeđim medvjedićima i dalje stoje, ali je pod prekriven krhotinama, plastičnim cvijećem, komadima namještaja i hrpama cementa.

Voda kaplje sa plafona po crveno-bijelim pločicama na podu kupaonice. U obližnjem uglu smješten je stari bicikl, razbijeno ogledalo, pokvarena WC šolja i par bicikala.

Za sada, ne postoji način da se te stvari poprave niti da se negdje drugdje smjeste.

12:17

Došlo je vrijeme za pranje veša. Perilica je uništena u ratu, nakon čega je Shareen od svoje sestre kupila neispravnu starinsku metalnu mašinu koju je Muaz popravio.

Shareen zahvata vodu iz plavog bureta i izlijeva  u veš mašinu.

Dodaje hrpu odjeće i malo sapuna. Nada se da struje neće nestati dok se pranje veša ne završi.

12:25

Munzir i Mohammed se vraćaju kući nakon što su obavili molitvu u obližnjoj džamiji. Gledaju kroz prozor na drugom spratu i sjećaju se gdje su se nalazili izraelski tenkovi.

"Ciljali su na ovo područje zato što su ovdje bile smještene snage otpora", sjeća se Munzir. No, koliko je njemu poznato, njegovi susjedi su bili obični ljudi. Oni koji su preživjeli često obilaze naselje.

"Dolaze i gledaju svoje kuće, potpuno uništene kuće... Sjede i samo gledaju, a potom tužni odlaze."

12:43

Keefah priprema ručak. U susjednoj sobi peče se pile, a onda nestaje struja.

Keefah uzdiše: "Ovo će uništiti piletinu", kaže. Nije očekivala da će nestati struje do 15 sati, kada je planirano isključenje. Zbog restrikcija struje cijela Gaza je u potpunom mraku

Ipak, struja je ponovo došla nakon nekoliko minuta. Bio je to samo kratki prekid.

13:00

Porodica se ponovo okupila u dnevnom boravku, uoči ručka. Razgovara se o ratu, kao i obično.

Ibrahim Afana, (67), koji je tog jutra radio kao zaštitar na parceli s pogledom na more, frustriran je što se Gaza ne obnavlja.

Ogorčeno govore o posjeti palestinskog političara Mustafe Bargouthija. "Došao je da se pokaže", kaže Ibrahim, ističući da su nakon njegove posjete dobili jedan madrac i paket hrane.

13:17

14:00

Žene se povlače u kuhinju kako bi oprale suđe nakon jela, a  u dnevnoj sobi ponovo se razgovara o ratu. Dvije rakete su ispaljene iz ovog naselja, sjeća se Mohammed. "Djeca su bila prestravljena", kaže on.

Pobjegli su u kuću jednog rođaka, a nekoliko dana kasnije počelo je granatiranje. "Smirivali smo djecu. Govorili smo im da se ne boje i da je to samo vatromet", kaže Mohammed. Dok on govori, Hala boji sliku Snjeguljice.

Ibrahim joj se smije, a zatim okreće pogled u daljinu. "Sanjao sam da će ova kuća biti pogođena", kaže on odsutno. "Ali malo, ne ovoliko."

14:27

Porodica izlazi na trijem, gdje deke vise sa drvenih greda i prave komad hladovine na popodnevnoj vrelini.

Muškarci raspravljaju o tome hoće li pušiti nargilu ili ne. Na kraju se odluče da hoće i šalju dvoje unučića niz prašnjavu ulicu da im kupe ugljen kod lokalnog trgovca.

Ostali dječaci šutiraju nogometnu loptu ispred kuće.

15:15

Miris ugljena obavija trijem, krcat djecom koja se smiju i zadirkuju. Odrasli ih uzalud pokušavaju smiriti.

Niotkuda se pojavio balon, zatim još jedan, pa još jedan. Djeca ih hvataju i udaraju. Napuhali su još balona i pustili ih u zrak, smijući se zvuku ispuhivanja.

Odjednom je jedan balon pukao. Svi su skočili, a zatim su se nasmijali.

15:39

Žene se vraćaju natrag u dnevnu sobu, gdje pijuckaju slatki čaj i gledaju djecu. Samah i Hala, koji pohađaju 7, odnosno 4. razred, vježbaju pisanje riječi na engleskom.

Hala se koncentrira na pisanje: "Wts yor nam." Sestra je blago ispravlja: "What's your name?" Polako i pažljivo, one ponovo pišu svoja imena u svesci na linije.

Hala griješi, ali ne posustaje. "Nikad ne treba odustati", kaže ona smijući se.

16:28

U poslijepodnevnim satima sunčevi zraci padaju na tepih u dnevnoj sobi. Arapska muzika čuje se iz mobitela.

Fatma i njene kćerke pričaju o tome kako podnijeti zahtjev za pomoć od nevladinih organizacija poput Oxfama. Jedan njihov rođak je zaposlenik Hamasa i naišao je na poteškoće u pronalaženju pomoći, kažu.

Keefah gleda kako se djeca igraju u blizini i pokušava objasniti kako su se u tako ranoj dobi djeca nosila s ratom. "Oni su to shvatili. Jednostavno su shvatili", kaže ona. "Ako ih pitate šta se dogodilo, reći će da nas je Izrael bombardirao. Jednostavno su shvatili."

17:05

Ibrahim gleda u pukotinu na stubu na glavnom spratu. "Odatle curi voda", kaže on sebi u bradu.

Njegove kćerke pokazuju mobitel jedna drugoj. Traže foto album - fotografije cvijeća, nasmijanih prijatelja, stare kuće - onako kako je bilo prije nego što su padale bombe.

Vani na trijemu Samah piše svoje inicijale crvenom bojicom na jednom od preostalih zidova.

18:25

19:15

20:43

Dok odrasli prate djecu na spavanje, Shareen uzdiše. "Voljela bih da se situacija popravi", kaže ona. "Želim da se granica otvori, da obnovimo kuću. Samo želim imati normalan život."

Za sada, situacija nije ništa bolja. Struja će nestati u 22 sata i danas, a ukućani žele biti u krevetu prije nego što se to desi.

Nadaju se da će mirno spavati noćas i da će kuća biti tiha. Međutim, znaju da neće biti tako. Odlaze u krevet oprezno, strahujući da će ih probuditi škripa zidova.

MEDIA TOWN

Fotografije