Palestinci ovaj događaj nazivaju "Al-Nakba", a doslovan prijevod mu je "katastrofa". Odnosi se na masovni egzodus blizu 850.000 Arapa iz Palestine. Većina vjeruje da je ovaj događaj počeo 1948. godine.  Ustvari, Al-Nakba je počela desetljećima ranije.

AL-NAKBA

RAWAN DAMEN

Režiser filma

PALESTINA REMIX

POGLEDAJTE

VIDEO

PROČITAJTE

PRIČU

ENGLISH

عربي

BOSANSKI

TÜRKÇE

Godine 1799, za vrijeme francuske invazije arapskog svijeta, Napoleon je izdao proglas u kojem Palestinu nudi kao domovinu Jevrejima pod francuskom zaštitom. To je, također, bio način da se utvrdi francuska prisutnost u regiji. Napoleonova vizija jevrejske države na Bliskom istoku u tom se trenutku nije ostvarila, ali nije ni nestala. U kasnom 19. stoljeću ovaj plan su oživjeli Britanci.

Nakon raspada Osmanskog carstva poslije Prvog svjetskog rata i uspostave britanskog mandata u Palestini, britanska kolonijalna vlast počela je provoditi svoj plan stvaranja cionističke države na palestinskoj zemlji. Istovremeno, cionistički pokret lobirao je kod kolonijalnih sila da podrže masovne migracije Jevreja u Palestinu i uvaže cionističke zahtjeve za zemljom.

Balfourovom deklaracijom iz 1917. objavljena je britanska podrška "nacionalnom domu jevrejskog naroda" u Palestini. Izjavu je, u obliku pisma, napisao tadašnji britanski ministar vanjskih poslova Arthur James Balfour barunu Rothschildu, vođi britanskog cionističkog pokreta. Pismo je podržao tadašnji britanski premijer David Lloyd George, koji je cionista postao 1914. godine.

 

U pismu se navodi da će Britanci "učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se omogućilo postizanje tog cilja". Za cioniste je ovo predstavljalo očitu pobjedu.

Do 1939. godine Britanci su ugušili pobunu. Palestinci su se borili sa dva neprijatelja: britanskom kolonijalnom silom i cionističkim milicijama.

 

Iako su Britanci poduprli masovno useljavanje Jevreja u Palestinu, kolonijalna vlast je, u pokušaju da umiri nezadovoljstvo Arapa, počela ograničavati broj Jevreja koji su dolazili u zemlju.

 

Nova ograničenja u pogledu imigracije uznemirila su cioniste, koji su pokrenuli niz terorističkih napada na britanske vlasti, nastojeći ih otjerati.

Priliv cionista u Palestinu, koji su podržali Britanci, naišao je na žestok otpor Palestinaca. Nakon što su Jevreji kupili zemlju za izgradnju cionističkih naselja, iz njihovih domova su raseljeni deseci hiljada Palestinaca. Cijeli proces omogućili su Britanci.

I dok je palestinsko vodstvo u Jerusalemu insistiralo na nastavku pregovora s Britancima vezanih za rješavanje napetosti u vezi sa zemljištem, Izz al-Din al-Qassam, sirijski lider koji je živio u Haifi od 1922. godine, počeo je pozivati na oružani ustanak protiv Britanaca i cionista.

Godine 1935. Al-Qassama su, skupa s nekim od njegovih ljudi, okružile i ubile britanske snage. Njegov otpor inspirirao je mnoge Palestince. Do 1936. godine, izbila je arapska pobuna protiv britanskog imperijalizma i cionističkog naseljeničkog kolonijalizma.

Cionisti su nastavili konsolidirati svoj san o stvaranju jevrejske države na arapsko-palestinskoj zemlji. U međuvremenu je postalo očito da su palestinske snage otpora nadjačane i brojčano i u oružju.

Cionistička strategija protjerivanja Palestinaca bio je spor i promišljen proces. Prema izraelskom historičaru dr. Ilanu Pappeu, cionističke vođe i vojni komandanti redovno su se sastajali od marta 1947. do marta 1948, kada su dovršeni planovi o etničkom čišćenju Palestine.

Britanci su kao datum kada ističe njihov mandat odredili 14.  maj 1948. godine. Kako se taj dan približavao, cionističke snage su ubrzale svoje napore da zauzmu palestinsku zemlju. U aprilu 1948. godine cionisti su zauzeli Haifu, jedan od najvećih palestinskih gradova i uputili se prema Jaffi. Na dan kad su se britanske snage zvanično povukle, David Ben-Gurion, tadašnji vođa Cionističke organizacije, proglasio je osnivanje države Izrael.

Palestinci su tako preko noći postali narod bez države. U nekoliko minuta dvije velike svjetske sile, SAD i Sovjetski Savez, priznale su Izrael.

 

Kako su cionisti nastavili kampanju etničkog čišćenja protiv Palestinaca, izbio je rat između susjednih arapskih zemalja i nove jevrejske države. UN je imenovao švedskog diplomatu Folkea Bernadottea za svog posrednika u Palestini. Prepoznao je situaciju u kojoj su se našli Palestinci i pokušao riješiti njihove nedaće. Napori koje je uložio da se dođe do mirnog rješenja i da se zaustavi kampanja etničkog čišćenja, koja je bila u toku, završili su njegovim ubistvom, koje su izvršili cionisti u septembru 1948. godine.

Do 1949. godine je u izbjeglištvo bilo prisiljeno otići više od 700.000 Palestinaca, a više od 13.000 su ubile izraelske vojne formacije. UN je nastavio s nastojanjima da se sklopi dogovor o primirju sa onim arapskim zemljama koje su bile u ratu s Izraelom.

 

Bernadottea je zamijenio njegov zamjenik, Amerikanac Ralph Bunche. On je vodio pregovore između Izraela i arapskih država, kojim su arapske zemlje još više palestinske zemlje prepustile novoosnovanoj cionističkoj državi. U maju 1949. godine Izrael je primljen u UN i učvrstio je nadzor nad 78 posto historijskog područja Palestine. Preostalih 22 posto je postalo ono što danas poznajemo kao okupiranu Zapadnu obalu i Pojas Gaze.

U međuvremenu su stotine hiljada palestinskih izbjeglica ostale u izbjegličkim kampovima, čekajući da se vrate kući.

 

Cionistički program nastojao je Palestince iskorijeniti s njihove zemlje, a pokušao je, također, izbrisati palestinsku baštinu i kulturu. Opći cilj projekta bio je ništa manje od sljedećeg - zbrisati Palestinu sa karte svijeta.

Palestinska Nakba nije završila 1948. godine. Etničko čišćenje povijesne Palestine i dalje se nastavlja, a s njim i palestinski otpor.

Kako su cionistički napadi na Britance i Arape eskalirali, Britanci su odlučili predati svoju odgovornost za Palestinu novoosnovanim Ujedinjenim narodima.

 

U novembru 1947. godine Opća skupština UN-a predložila je plan za podjelu Palestine na jevrejsku i arapsku državu. Jevreji u Palestini činili su tek jednu trećinu stanovništva, od kojih su većina bili Evropljani koji su došli nekoliko godina ranije i koji su imali nadzor nad manje od 5,5 posto historijskog područja Palestine. Prema prijedlogu UN-a, Jevrejima bi bilo dodijeljeno 55 posto historijskog područja Palestine. Palestinci i njihovi arapski saveznici su ovaj prijedlog odbacili.

 

Međutim, cionistički pokret ga je prihvatio, uz obrazloženje da bi se time ozakonila ideja jevrejske države na arapskoj zemlji. Cionisti se, međutim, nisu složili sa predloženim granicama i vodili su borbenu kampanju kako bi osvojili još veći dio historijskog područja Palestine. Do početka 1948. godine, dok je britanski mandat još bio na snazi u Palestini, cionističke snage su zauzele desetke sela i gradova i raselile hiljade Palestinaca. U mnogim slučajevima provodili su organizirane masakre. Poruka cionista je bila jednostavna - Palestinci moraju napustiti svoju zemlju ili će biti ubijeni.

 

 

GLEDAJTE FILM

 

Britanija nije imala ni moralno ni političko ni zakonsko pravo da obeća zemlju koja je pripadala Arapima, drugim ljudima.
AVI SHLAIM
HISTORIČAR
Protjerivanje ljudi iz njihovih domova je ratni zločin. Isto to je i sprečavanje njihovog povratka. Izrael nije počinio ratni zločin samo 1948. godine, već ga i dalje nastavlja činiti, sve do današnjeg dana.
SALMAN ABU SITTA
AUTOR, “ATLAS PALESTINE 1948”
Ključno britansko postignuće [kako bi se pomoglo cionistima] je dopuštanje Jevrejima da osnuju vlastitu vojsku.
SALMAN ABU SITTA
AUTOR, “ATLAS PALESTINE 1948”
Bitku za Palestinu Palestinci nisu izgubili 1948. godine, već krajem '30-ih, jer je Britanija u potpunosti razbila arapsku pobunu i arapske paravojne formacije.
AVI SHLAIM
HISTORIČAR
Ne mogu zamisliti cionizam bez nasilja, ni prije ni nakon uspostave države Izrael.
ANIS SAYEGH
UREDNIK “PALESTINSKE ENCIKLOPEDIJE”
Mala grupa cionističkih vođa i vojnih zapovjednika sastajala se redovno cijelu jednu godinu, kako bi isplanirala etničko čišćenje Palestine. Odluku o tome nisu donijeli u jednom danu.
ILAN PAPPE
HISTORIČAR
Mnogo puta su izraelski vojnici znali dovesti deset palestinskih mladića u centar sela i ubiti ih, kako bi ostali to bi vidjeli i pobjegli.
THEODOR KATZ
IZRAELSKI HISTORIČAR
Da nam arapske zemlje to dopuste, mi bismo otišli u Palestinu. Protestirali bismo i ne bismo dopustili da se Izrael odviše raskomoti u našoj zemlji.
SAMI KAMAL ABDUL RAZEK
IZBJEGLICA IZ PALESTINE
Bez domovine, koja je nešto će nam uvijek nedostajati, nikada nećemo imati dostojanstvo.
MONEEB SOBHIYYA
IZBJEGLICA IZ PALESTINE

U OVOM FILMU

AUTORSKI TIM

SVJEDOCI

GODINE

DEFINICIJE

MJESTA

SCENARIJ I REŽIJA:

RAWAN DAMEN

 

DIREKTOR FOTOGRAFIJE:

RAMEZ QAZMOUZ & NASR SAMARA

 

MONTAŽER:

NASIR ABU TAYAH

 

GODINA PROIZVODNJE:

2008

 

ADAPTACIJA NA ENGLESKI JEZIK: AL JAZEERA WORLD - 2013

 

COPYRIGHT © SVA PRAVA ZADRŽAVA AL JAZEERA

CIONIZAM

ETNIČKO ČIŠĆENJE

IZBJEGLICA

GRANICE

KLIKNITE NA SVAKU RIJEČ

POVRATAK NA VRH

PALESTINA REMIX