Balfourova deklaracija donesena je 2. novembra 1917.
Velika Britanija tako je objavila svoj cilj da se uspostavi "nacionalni dom jevrejskog naroda u Palestini".
Tadašnji ministar vanjskih poslova Velike Britanije, Arthur Balfour uputio je Deklaraciju u vidu pisma Lionelu Walteru Rothschildu, istaknutom članu britanske jevrejske zajednice.
Na Deklaraciji se radilo godinama.
Balfourova deklaracija smatra se okidačem etničkog čišćenja u Palestini 1948. te stvaranja Izraela.
Al Jazeera predstavlja najvažnije ličnosti uključene u pisanje Balfourove deklaracije.
Kliknite na fotografiju za više informacija.
-
Arthur Balfour
Autor Deklaracije.
Engleski aristokrat uvjerio je ratni Kabinet da izda taj dokument. Zatražio je od Chaima Weizmanna i lorda Rothschilda da sastave Deklaraciju.
-
Lionel Walter Rothschild
Rothschild je bio vođa britanske jevrejske zajednice. Na njega je adresirana Balfourova deklaracija.
-
Chaim Weizmann
Weizmann, koji je kasnije postao prvi predsjednik Izraela, bio je ruski cionist i hemičar za koga se smatralo da je najutjecajnija ličnost odgovorna za Balfourovu deklaraciju.
-
David Lloyd George
Premijer u koalicijskoj vladi 1916–1922. Njegova vlada donijela je Balfourovu deklaraciju.
Uspostavio je Ratni kabinet, koji je donosio važne strateške odluke i podržavao temu cionističkog projekta.
-
Herbert Samuel
Smatra se prvim Jevrejem koji je postao ministar u Engleskoj 1909. Godine 1914. Samuel, vatreni cionist njemačkog porijekla, sugerisao je britanskoj vladi uspostavljanje jevrejske države.
Blisko je sarađivao s Weizmannom i savjetovao ga kako da širi cionističke ciljeve u vladinim krugovima.
-
Mark Sykes
Kao službenik Ratnog kabineta britanske vlade, bio je ključna veza između Weizmanna i njegovio cionističkih aktivista te političara.
Sykes je bio bitan faktor u pregovorima koji su doveli do donošenja Deklaracije. -
Nahum Sokolow
Poljski pisac i diplomat, Sokolow je manje poznata ličnost u kontekstu Balfourove deklaracije iako je njegov zakulisni napor imao veliki utjecaj na donošenje Deklaracije.
Bitno je spomenuti da se sastao s visokopozicioniranim francuskim zvaničnicima u maju 1917. te uspio dogovoriti podršku Francuske za taj plan
-
Ključne fotografije iz vremena Balfourove deklaracije
-
Arthur Balfour
Rođen: Škotska, 1848.
Umro: Engleska, 1930.
Britanski premijer, a kasnije ministar vanjskih poslova za vrijeme premijera Davida Lloyda Georgea, autor je Deklaracije.
Getty Images
Engleski aristokrat uvjerio je ratni Kabinet da izda taj dokument. Zatražio je od Chaima Weizmanna i lorda Rothschilda da sastave Deklaraciju.
Balfourova izjava iz dopisa 1919. ukazuje na njegov kolonijalistički način razmišljanja:
"U Palestini... ne predlažemo da ikad konsultujemo trenutne stanovnike države o njihovim željama. Cionizam, bio on dobar ili loš, ima korijene u drevnim tradicijama, današnjim potrebama, budućim nadama, mnogo veće važnosti od želja 700.000 Arapa koji sada naseljavaju tu drevnu zemlju."
Njegova nećakinja Blanche Dugdale, koja je radila s Weizmannom u engleskom uredu Jevrejske agencije, u autobiografiji je napisala da je Balfour bio kršćanski cionist: "Balfour je cijelog života bio zainteresovan za Jevreje i njihovu historiju. Majka ga je podučavala Starom zavjetu, a odrastao je u Škotskoj."
Drugi, međutim, tvrde da je bio antisemit i da je bio zainteresovan za cionistički projekt isključivo zbog britanskih strateških ciljeva.
Prije nego što je podnio ostavku na mjesto premijera, promovisao je Zakon o strancima iz 1905, za koji se smatra da je bio pokušaj zaustavljanja imigracije istočnoevropskih Jevreja u Evropu iako to nije doslovno pisalo u zakonu.
-
Lionel Walter Rothschild
Rođen: Engleska, 1868.
Umro: Engleska, 1937.
Nasljednik moćne bankarske jevrejske porodice, bio je cionist i blizak prijatelj Chaima Weizmanna.
Getty Images
Iako je napustio parlament 1910, ostao je aktivan kao vođa britanske jevrejske zajednice te predsjednik Engleske cionističke federacije. Na njega je adresirana Balfourova deklaracija.
U ljeto 1917. Balfour je tražio od Rothschilda i Weizmanna da sroče izjavu koja slijedi cionističke ciljeve.
Prvobitna verzija teksta koju je Rothschild poslao Balfouru glasila je da "Palestina treba biti rekonstituisana kao nacionalni dom jevrejskog naroda", ali je nakon prigovora kabineta izjava ublažena.
Napori Rothschilda, Weizmanna i drugih cionista u lobiranju unutar i van britanske vlade bili su ključni u vršenju pritiska na vladu da donese Balfourovu deklaraciju.
-
Chaim Weizmann
Rođen: Rusko carstvo (današnja Bjelorusija), 1874.
Umro: Izrael, 1952.
Chaim Weizmann, koji je kasnije postao prvi predsjednik Izraela, bio je ruski cionist i hemičar za koga se smatralo da je najutjecajnija ličnost odgovorna za Balfourovu deklaraciju.
Getty Images
Dok je Theodor Herzl smatran "ocem političkog cionizma", Weizmann je plan proveo u djelo.
Doktorirao je hemiju u Švicarskoj, a zatim u Engleskoj radio kao naučnik u državnoj službi tokom Prvog svjetskog rata.
Razvio je tehniku proizvodnje sintetičkog acetona za eksplozive te tako postao dobro povezan s visokim krugovima britanske vlade, uključujući bivšeg premijera Lloyda Georgea, tadašnjeg ministra vanjskih poslova Balfoura i diplomata Marka Sykesa.
Lloyd George navodno je napisao u autobiografiji da je Balfourova deklaracija ponuđena Weizmannu, koji je postao britanski državljanin, kao nagrada za njegov doprinos tokom rata.
Na Balfourov zahtjev Weizmann i lord Rothschild napisali su Deklaraciju na način koji je odgovarao cionističkim interesima.
Weizmann je lobirao više od dvije godine s ciljem da Britanija javno podrži uspostavljanje države za Jevreje u Palestini. Govorio je da je jevrejska država u interesu Engleske.
U pismu listu Manchester Guardian (današnji Guardian) 1914. Weizmann je napisao:
"Ako Palestina padne pod britansku zonu utjecaja i ako Britanija podrži naseljavanje na tom području, kao britanskom protektoratu, za 20 do 30 godina mogli bismo tamo imati milion Jevreja – možda i više; oni bi razvili državu, vratili joj civilizaciju i vrlo efikasno branili Sueski kanal."
Između redova se dâ iščitati njegov kolonijalistički stav. Tokom prve posjete Palestini 1907. navodno je zemlju opisao ovako: "Potpuno tužna zemlja, jedan od najzapuštenijih ćoškova strašno zapuštenog Turskog carstva... Ni kolonije ni gradska naselja ni na koji način ne podsjećaju na kolonije i naselja iz našeg doba, što se tiče energije i duha progresivnosti."
Weizmannu se također pripisuje poznati citat iz 1919, koji glasi: "Pod jevrejskim nacionalnim domom mislim da se trebaju uspostaviti uvjeti da, kada država bude formirana, možemo dovesti značajan broj imigranata i konačno uspostaviti takvo društvo u Palestini da će Palestina postati jevrejska koliko je Engleska engleska ili Amerika američka."
-
David Lloyd George
Rođen: Engleska, 1863.
Umro: Vels, 1945.
Premijer u koalicijskoj vladi 1916–1922. Njegova vlada donijela je Balfourovu deklaraciju.
Getty Images
Uspostavio je Ratni kabinet, koji je donosio važne strateške odluke i podržavao temu cionističkog projekta.
Njemu se pripisuje izjava: "Učio sam mnogo više o historiji Jevreja nego o historiji vlastitog naroda."
Bio je uvjeren da Palestina mora doći pod britansku upravu i to je i provodio u djelo.
U memoarima je nabrojao nekoliko razloga za podršku cionizmu, među kojima i želju da privuče jevrejske finansijske resurske, kršćanska cionistička vjerovanja, jevrejski lobi u Britaniji te simpatije prema Jevrejima koji se suočavaju s antisemitizmom.
Navodno je napisao da je ponudio Balfourovu deklaraciju Weizmannu kao nagradu za njegov doprinos u ratu, ali neki historičari to osporavaju.
Prije nego što je bio premijer, blisko je sarađivao s Herzlom, "ocem političkog cionizma" na tzv. Projektu "Uganda" – planu da se Jevreji presele u tadašnju Britansku istočnu Afriku pod britanskom zaštitom.
Tokom rata savjetovao je britanskog vojnog komandanta Edmunda Allenbyja da okupira Jerusalem prije praznika. Kad su Britanci ušli u Jerusalem u decembru 1917, opisao je to kao "božićni poklon britanskom narodu".
-
Herbert Samuel
Rođen: Engleska, 1870.
Umro: Engleska, 1963.
Smatra se prvim Jevrejem koji je postao ministar u Engleskoj 1909.
Getty Images
Godine 1914. Samuel, vatreni cionist njemačkog porijekla, sugerisao je državnom sekretaru za vanjske poslove Edwardu Grayu da bi "možda mogla postojati šansa za ispunjenje drevnih želja jevrejskog naroda i ponovnog uspostavljanja jevrejske države na tom području".
Nekoliko sedmica kasnije predstavio je memorandum naslovljen "Budućnost Palestine" britanskom Kabinetu, predlažući jevrejski Komonvelt, ali je tadašnji premijer H. H. Asquith bio protiv toga.
"On misli da bismo na ovu neobećavajuću teritoriju mogli prebaciti tri do četiri miliona evropskih Jevreja" kao rješenje za antisemitizam, napisao je Asquith.
U revidiranom memorandumu Samuel je rekao da bi britanska vlada trebala dozvoliti imigracije Jevreja "kako bi u budućnosti jevrejskim stanovnicima, koji su postali većina i navikli se na tu zemlju, moglo biti dodijeljeno pravo samouprave", zbog kojeg bi, kako je kazao, "Jevreji iz cijelog svijeta bili zahvalni Engleskoj".
Također je vjerovao da je u interesu Britanije da ima prijateljsku silu u blizini strateškog Sueskog kanala.
Blisko je sarađivao s Weizmannom i savjetovao ga kako da širi cionističke ciljeve u vladinim krugovima.
Godine 1918. njegov sin Edwin postao je oficir Cionističke komisije u Palestini, grupe čiji je šef bio Weizmann i koja je osnovana da bi savjetovala britansku vladu o tome kako da provede Balfourovu deklaraciju.
Tadašnji premijer Lloyd George izabrao je Samuela za visokog komesara u Palestini od 1920. do 1925. Opisivan je kao "prvi hebrejski guverner Jerusalema u više od 2000 godina".
Iako je nekoliko puta izrazio strah da bi jevrejska država mogla naštetiti palestinskoj arapskoj većini u državi, mnogi su kritikovali njegova djela u stvaranju politika kojima je Jevrejima bilo dozvoljeno napredovati.
Naprimjer, cioniste je postavljao na vrhovna mjesta u svojoj administraciji, dok je Palestincima oduzeto pravo da uspostavljaju vlastite autonomne paradržavne strukture.
-
Mark Sykes
Rođen: London, 1879.
Umro: Pariz, 1919.
Zajedno s Françoisom Georges-Picotom, autor je zloglasnog anglo-francuskog plana za podjelu Bliskog istoka nakon Prvog svjetskog rata, ali se često zanemaruje njegova uloga u pisanju Balfourove deklaracije.
Getty Images
Iako je on kasno podržao cionistički projekt, Sykes je bio ključna veza između Weizmanna i njegovih cionističkih aktivista te britanske vlade.
Bio je pomoćnik sekretara u Ratnom kabinetu zadužen za bliskoistočna pitanja te je bio uvjeren da će naseljavanjem Jevreja u Palestini biti zaštićeni britanski imperijalni interesi i umanjen francuski utjecaj na tom području.
Sykes je bio bitan faktor u pregovorima koji su doveli do donošenja Deklaracije.
Smatra se da je naredio Nahumu Sokolowu, poljskom cionisiti i diplomati, da uvjeri Francusku da prihvati uvođenje britanske kontrole u Palestini nakon rata te da je dogovorio njegov sastanak s papinim saradnicima u Rimu.
Weizmann je u autobiografiji napisao da je Sykes na sastanku s grupom cionista 1917. rekao da je "potpuno blagonaklon prema ideji jevrejske Palestine".
Kabinet je 31. oktobra 1917. odobrio konačni tekst Deklaracije. Pričalo se da je Sykes izašao i povikao: "Dr. Weizmanne, muško je!"
-
Nahum Sokolow
Rođen: Poljska, 1859.
Umro: London, 1936.
Poljski pisac i diplomat, Sokolow je manje poznata ličnost u kontekstu Balfourove deklaracije iako je njegov zakulisni napor imao veliki utjecaj na donošenje Deklaracije.
Getty Images
Bio je blizak saradnik Weizmanna i naširoko putovao kako bi privukao podršku za Deklaraciju. Navodno se sastao sa sudijom Vrhovnog suda Louisom Brandeisem u Sjedinjenim Američkim Državama i papom Benediktom XV u Vatikanu.
Također je omogućio podršku Francuza i Italijana, savezničkih snaga u Prvom svjetskom ratu, za cionističke ciljeve prije nego što je Deklaracija donesena.
Prema Sykes–Picotovom sporazumu iz 1916, kojim je Bliski istok podijeljen nakon pada Osmanlijskog carstva, većina Palestine trebala je postati međunarodna zona. Ali, u saradnji sa Sykesom, Sokolow, kao predstavnik cionista, bio je stava da Jevreji preferiraju britanski protektorat u Palestini nad francuskim.
Bitno je spomenuti da se sastao s visokopozicioniranim francuskim zvaničnicima u maju 1917. te uspio dogovoriti podršku Francuske za taj plan, kao što stoji u Cambonovom pismu.
U pismu, koje je Jules Cambon, generalni sekretar francuskog Ministarstva vanjskih poslova poslao Sokolowu, izražena je blagonaklonost francuske vlade prema "jevrejskoj kolonizaciji Palestine".
"Bio bi čin pravde i naknade štete pomoći, zaštitom savezničkih sila, renesansi jevrejske nacionalnosti u toj zemlji iz koje je narod Izraela otišao u egzil prije toliko stoljeća", pisalo je u pismu koje se smatra pretečom Balfourove deklaracije.
Sokolow je kasnije nakratko bio predsjednik Svjetske cionističke organizacije.
-
Ključne fotografije iz epohe Balfourove deklaracije
Chaim Weizmann, bivši predsjednik Svjetske cionističke organizacije i njegova surpuga Vera ispred Palate St.James u Londonu, gdje je organizirana konferencija o osnivanju izraelske države na tlu Palestine pod britanskom upravom. [Getty Images]
Britanski vojnici patroliraju ulicama Jerusalema tokom posjete britanskog konzervatinog političara Arthura Jamesa Balfoura 2. aprila, 1925. Arapski stanovnici grada štrajkovali su u znak protesta protiv Balfourove deklaracije, koja je podržavala planove za uspostavljanje jevrejske domovine u Palestini. [Topical Press Agency/Hulton Archive/Getty Images]
U vrijeme kada je bio ministar vanjskih poslova Balfour je izdao Balfourovu deklaraciju 1917. Ova fotografija prikazuje njegov govor na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu 1925. [Artist Topical Press Agency/Historica Graphica Collection/Heritage Images/Getty Images]
Arapski demonstranti putuju u Amman, glavni grad Jordana, na protest protiv Balfourove delarakcije 1936. Na natpisima piše: „Palestina Arapima“ i „Naša domovina je naša vjera i potpuna sloboda je naš život“. [Roger Viollet/Getty Images]
Balfour pokazuje Crkvu Svetog groba guverneru Sir Ronaldu Storrsu tokom posjete Jerusalemu 9. aprila, 1925. [Topical Press Agency/Hulton Archive/Getty Images]
Balfour i bivši premijer David Lloyd George u Londonu prije Prvog svjetskog rata. [Photo12/UIG/ Getty Images]
Bivši britanski ministar unutrašnjih poslova, Sir Herbert Samuel, dolazi u Jerusalem u julu 1920. kako bi preuzeo dužnost visokog komesara britanske uprave u Palestini. [Keystone-France/Gamma-Keystone/ Getty Images]
Lionel Walter Rothschild, poznati predstavnik jevrejske zajednice u Britaniji na koga je adresirana Balfourova deklaracija, u juču 1927. [Fox Photos/Getty Images]
